Nina je nedavno je imala nevjerovatnu svadbu, a onda je nažalost apsolutno sve krenulo nizbrdo.
„Moja svadba je krenula po zlu od početka. Lokacija Ada Ciganlija, blizina crkve, svi moji gosti su bili iz Beograda. Počeću od toga da je dogovor bio između mene i mog supruga da gosti donose novac u koverti koliko god je ko u mogućnosti, koverat bi ubacili u kutiju koja bi se nalazila ispred mladenačkog stola i svi su ispoštovali taj dogovor.
Čekamo matičarku, a u međuvremenu, meni kaže suprug da će sjesti za mladenački sto njegov brat i njegova devojka, a i kumu je došla bivša devojka! Mislim u sebi, pa gdje cemo svi da stanemo, sta cu sad, hvata me neka jeza i panika.
Gdje svi da stanu, kakve devojke, kakve bivše, donose stolice za mladenački sto, a mi sjedimo ovako moja kuma, ja, mladoženja, a u centru stola su kum i njegova bivša, nas nema tu.
Mi kao da ne postojimo, kao da je to njihova svadba i ne naša, jer je gospoda sijela na naše mjesto. kakav bezobazluk.
Dakle kum i bivša u centru, a ja, koja sam mlada, na kraju! Za mladinim stolom u centru sjedi druga djevojka u bijeloj haljini, a inače je nekulturno da neko drugi osim mlade nosi bijelo!
Zatim, ja koja sam u tom trenutku bila u 4. mjesecu trudnoće, stojim tako trudna i ispraćam goste dok je suprug otišao hitno u toalet i nije se više niti vraćao.
Kada sam rekla da želimo pare, ne poklone to je bio zajednički plan jer smo podstanari i živimo u veoma malom stanu od 30m2.
Kad sam pogledala ka stolu – kao u zatvoru – cijepaju se koverte, postoje dvije žene od kojih je jedna moja svekrva koja broji pare?!
Pazi to, svekrva broji naše pare, pa nema smisla!!!!
Vidjela sam ga da sjedi za stolom u sali i pomislih loše mu je jer je popio. Ubrzo prilazim stolu za kojim sijedi moj voljeni i drag suprug sa svojom majkom i menadžerkom koja kaže „u redu je, hvala Vam“. Upitam supruga šta je u redu? Kaže plaćena je svadba.
Pošto se pre svadbe davao samo avans u iznosu od 500e, ostatak naplate svadbe po završetku.
Upitam kako je plaćena svadba, pa torbica mu je za svadbenim stolom. Kaže mi „pa prebrojao sam ja pare sa kevom“. Svadbene pare, poklone od gostiju, mladoženja broji sa svojom majkom!
Ma dajte, pa gdje to ima, to me naljutilo i izbacilo iz takta?! Okrenula sam se i otišla do frendice, koja je bila negdje na kraju sale.
Konobari torte pakuju da mladenci nose sa sobom kući. Vidim od supruga nevenčana snaja izlazi iz sale i nosi tortu. Ja opet u šoku – ne znam je da li da vrištim ili da plačem.
Sve što su mogli da uzmu uzeli su. Prvu bračnu noć sam preplakala i znala sam da sam danas upoznala svog pravog supruga umišljenog i dodvorenog društvu., koji ne zna od nosa do usta.
Koliko smo para tada dobili ne znam, niti ću vjerovatno ni saznati! Problemi u braku su počeli od prvog dana svadbe. Suprug me je ostavljao, odlazio kod majke i sa društvom. Uništio me...
Nikada mu ništa nije valjalo, sve mu je smetalo. Jedne noći vratio se spijanke kasno, uzeo mene i našu tek rođenu bebbu i izbacio na ulicu...
Prijavila sam ga policiiji i od te noći opet počinje druga vrsta psihičkog nasilja njegoog nepojavljivanja pred Socijalnom službom, vrijeđanja mene i maltretiranja na sve moguće načine.
Nije sve u parama, ali ne plaćaju se računi i ne živi se od ljubavi. A i nije normalno da momak od 30 godina sluša majku šta mu kaže. Zašto si se onda ženio ako nećeš imati svoj život i brižljivo se brinuti o svoojj porodici.
Nažalost, sada sam sama, samohrana majka sa svojom malom slatkom bebicom, koja je naćalost bez oca. On ne zeli da zan za nju, ali nema veze, izborit ćemo se mi same, ne treba nam neko poput njega.
(em-zabava.com/beograd.in)
Nema komentara:
Objavi komentar