Odrastao sam u provinciji, svoj zivot sam zamisljao tako sto cu zavrsiti skolu, ozeniti se i zivjeti sretno do kraja zivota u maloj kucici pored potocica sa zenom i djecom.
Trenutno studiram u vecem gradu, daleko od kuce. Imam ponudu da upisem master u inostranstvu. Navikao sam na sasvim drugaciji nacin zivota, uzivam, ne zavisim nesto puno od roditelja, slijedi mi sjajna buducnost, imam djevojku koju volim najvise na svijetu, vjerovatno zivim san mnogih tinejdzera,
ali dodju tako dani, kada mi fali moje selo, dani ispunjeni radoscu i ljubavlju, kada mi sve fali i kada bih dao sve, za samo par dana djetinjstva…
Nema komentara:
Objavi komentar